Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

srijeda, 18.02.2009.

memories will never fade away...

znam, tj. sjećam se... koliko često to znam reći?? uspomene nas drže... to je ono što nam nitko neće otet koliko god situacija bila napeta, ili koliko god često ljudi gubili...
ljudi nam sve mogu oteti, al ono što nam je u glavi tamo ostaje bez obzira na nečje riječi... svi imamo svoje mušice i svi bar jednom moramo zaplakati jer nam život nosi takve situacije... nosimo uspomene koje koliko god gorke bile da nas natjeraju da zaplačemo ili koliko god slatke bile da nas natjeraju na smijeh bez obzira na nekog.. a postoje i trenutci u životu, kad nas jedino uspomene drže, i kad znamo da nam nitko neće oteti ono što je bilo jučer, pred mjesec dana ili pred godinu dana...

ponedjeljak, 26.01.2009.

...cause I put too much energy in him and me...

ponekad poželim otrgnuti stranicu, mog sjećanja. jer sam uložila previše energije u nas, jedva čekam da prebolim i preživim ovu fazu jer me ubijaa, šteta što jednostavno ne možemo ponovno napisati vlastitu prošlost. tolika je tajna dok je ON samnom, a ja ne vjerujem, još sam sama. šanse izblijeđuju, a strpljenje samo nestaje: govorim samoj sebi "ovo nije način kako se sve treba odvijati".
počinjem sanjati noćne more, jer spavam s neprijateljem, kako smo okrenuli kemiju između nas, ne želim da mi budemo kraj i mene same, ova ljubav samo otima svu moju energiju, samo ju otima..
čini se kao da je bilo jučer, a nije djelovala gravitacija, da ti nisi mogao stajati nogama na Zemlji dok si bio samnom. Kako dvoje, postaje jedno? Postali smo tako podjeljeni, jednostavno razdvojeni, nema više smisla skrivati se od svoje vlastite bijede.
sada vec osjećam kako ti mene mjenjaš, i jednostavno ne mogu daleko pobijeći od sebe same. Nemam straha hodati sama, ne odustajem, krećem dalje dok još bol nije preduboka, jer mi otimaš svu životnu energiju.
ubijaš me, otimaš mi svu energiju, ova ljubav otima svu moju energiju.

sve to ima smisla...oduvijek i zauvijek.. uvijek će se veze raskidati i uvijek ćemo krenuti dalje bez obzira na sve. I ne tiče nas se što netko misli o ljubavi, ako mi imamo pravi stav prema njoj. I bez obzira što netko misli o ljubavi, svi se uvijek vraćamo po još, svi držimo ruku u vatri pa prije ili kasnije dobijemo što želimo, bez obzira što nam netko kaže o životu i svemu što se u njemu zbiva, naučimo da uvijek krvarimo na ovaj ili onaj način, istina nam je strana a duša je u opasnosti, ali svi moramo živjeti kroz naš duh, i imamo svako pravo priznati greške, potom promijeniti mišljenje, svi moramo ostaviti nekog ko nam je značio sve, a nakon svega što je bilo krenuti dalje...
nesmijemo trošiti vrijeme, pa si damo trenutak za zaborav.. Prije ili kasnije ćemo shvatiti, ništa nije slomljeno, da se stalno moramo brinuti o svemu što napravimo, krećemo dalje i živimo život punim plućima. Ne gledaj u prošlost, nađi novi smjer, voljeli smo jednom, trebali smo zaštitu, iako si još uvijek dio svega što učinim, i u mom si srcu kao tetovaža, nikad neću zaboraviti što je bilo, ali jednostavno moram naučiti pustiti..

da li je to zapravo tako oduvijek? dali je oduvijek samo trebalo naučiti pustiti nekog bez obzira na svo vrijeme, utrošeno na njega? to je sigurno tako, u jednom trenutku nakon "gubljenja" baš te osobe, osjećamo se slomljeno, no pitanje je dali je zaista tako ili, jednostavno nismo naučili kako zaboraviti što je bilo, te krenuti u novom smjeru, npr. prijateljstva. prava istina je; nikad nećemo naučiti pustiti neku osobu do koje nam se stalo te koja nam je bila sve, i kroz život uvijek ćemo iznova priživljavati isto. Zašto je to tako? To još nitko ne zna, no ljubav u dobrim i lošim ljudima otkriva osjećaje i ne vidljive osobine... i u najtvrđoj glavi, i srcu uvijek će postojati osjećaji koji će utjecati na naše ponašanje i na naš karakter.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.